Nastavak priče...

Probudio se na u maloj prostoriji golih zidova. Ležeći na tvrdom krevetu prekrivenom krvavim plahtama, nije se mogao sjetiti ničega. Ni tko je, ni gdje je, ni zašto je njegova spaljena koža prekrivena zavojima umočenima u iscjeljujuću mast. Pokuša ustati, ali iscrpljen padne.

Redovnik koji je čuo buku i uskoro došao do njega objasnio mu je koliko je znao - bio je putujući ratnik koji je rastjerao lokalnu bandu "trgovaca zaštitom" koji su zapalili kuću koja nije mogla platiti "zaštitu". Nakon toga je utrčao u zapaljenu kuću i izvukao ženu od kućevlasnika i dvoje djece, nakon čega je podlegao ozljedama. Nakon toga je izašao susjed, čiji se sin zaredio u sljemenski samostan, i znao je da mu tamo mogu pomoći, pa su ga stavili na nosila i doveli tamo...

Nakon par tjedana već se oporavio, ali mu je koža i dalje bila spaljena i neprepoznatljiva. Nije se sjećao svog imena, iako bi se znao prisjetiti pokojeg detalja iz svog starog života, makar samo kroz izmaglicu. Živio je sa redovnicima, molio se po cijele dane, i naučio osnove drevne i tajne iscjeliteljske tehnike kako bi se mogao brinuti sam za sebe. Nakon nekog vremena shvatio je da se nalazi na raskrižju - da li će nastaviti sa svojim novim životom ili se pokušati vratiti starom? Detalji su već počeli bljedjeti. Odlučio je otići iz samostana u najbliže veće naselje - Lepinje Donje - kako bi možda pronašao kakvu poveznicu sa svojim životom. Uzeo je naziv Bezimeni hodočasnik.

Lepinje su bile pun pogodak. Selo u nevoljama, kojemu je Bezimeni pomogao u borbi protiv raznih bandita, orkova, nemrvih i ostalih spodoba. Sjećanja su ponovno krenula izbijati... Ali odgovor nije dobio. Vratio se u samostan, te nastavio sa molitvom i iscjeljenjem. Uvjeren da mu je oporavak na dobrom putu, Bezimeni je još jednom posjetio Lepinje. Saznao je puno, i činilo mu se kao da su ga neki prepoznali, ali nije bio siguran. Vratile su mu se neke navike koje nije prepoznao.

Uskoro nakon povratka u samostan, sjećanja su mu se vratila: on je Maksimilijan pl. Vurnovečki od Banovog Brijega, vitez Dragonje. Nakon toga brzo su mu se vratila i ostala sjećanja.

Nakon administrativnih dužnosti u svom kraju, priključio se skupini barbara, te sa njima krenuo put Erlindola. Iznenadio se koliko su se neki ljudi promijenili... a koliko neki nisu. Nakon uznemiravajuće situacije sa demonima i jedva izbjegnute smrti od vatre (opet!), vratio se kući, te za dva mjeseca priredio veliku gozbu. Iz administrativnih razloga nije mogao na slijedeće okupljanje u Erlindolu, ali stao je u Lepinjama početkom zime, dok je bio na hodočašću, te je pomogao malobrojnim prezimljavajućim stanovnicima da obrane selo od ledenih divova...