Ime: pravo nepoznato zbog nemara i vremena, znan kao Djedica Opančić
Starost: Pokojan. Pred smrt bio vrlo, vrlo, vrlo, vrlo, vrlo star
Rasa: Čovjek
Specijalne obilježje: Duga sijeda kosa i brada, dugačak štap - jedno vrijeme s rogom satira, bijela oprava i prsten sa zmijom. Priča se da je viđen u svojoj staroj ratničkoj opremi - crnom kožno-pločastom oklopu i veoma - dugim mačem.

[Maksimir LARP NPC]
[Pokojni lik]

U davna doba kada je svijet još bio mlad a muškarci bili muškarci - a ne kao ovi danas -, kada je trava bila zelenija, a nebo plavije, kada je sunce grijalo jače, a kiša napajala zemlju više, dok je snijeg bio bjelji a službene penzije više rodio se maleni djedica Opančić iako pri rođenju, naravski, on djedicom još ne bješe. Rodio se u malome selu u blizini gore Medvjedova koja se danas više ne zove tako nego nekako drugačije ali to sad nije bitno. Kako je to bilo mnogo snažnije i muževnije doba, kao mnogi svoji vršnjaci učio se ratničkih vještina kao i pravih muževnih vještina poput oranja zemlje, drljanja, gnojenja, sijanja, žanjenja, mlaćenja žita, uzgoja paprika i zelja, kupusa, zečeva, motanja sarme i khm...jelte...ovaaaaaj..."čuvanja" ovaca. Njegovo djetinjstvo prošlo bez nekih muka i problema, i zbog nekih neobjašnjivih događaja, izrodio naš djedica i neki njegovi vršnjaci veliko potomstvo. Doživjeli tako djedica i drugovi mu duboku starost i postali poštovani zbog nje u selu. Međutim, kako je njihova starost toliko napredovala a oni nijesu umirali nadživjeli su buduće generacije i na kraju se našli živeći u selu Lepinje Gornje, međutim tada su krenuli problemi.

Lepinje Gornje bile su mirno, agrikulturalno naselje gdje su se ljudi poštovali i svatko je gledao svoja posla, te su se nalazile na feudalno nezauzetom teritoriju. Međutim, nakon ekspedicije na Patuljačka Brda Evadyn Zelenpalchich i Vilijam Kruscshka proglasili su isto područje svojojm grofovijom a sebe grofovima zemlje. To bi bilo u redu da se nisu odlučili širiti na istok na što su reagirali feudalci oko Medvjeđe gore slanjem vojske i formiranjem fronte. Dugo su se krvavi bojevi bili na fronti ali bili su daleko od Lepinja međutim jednoga krvavoga, crnoga dana...Fronta se pomaknula! Da bi stvar bila gora pomaknula se usred Lepinja Gornjih. Svjesni da će uskoro biti uništeni seljani su odlučili pobjeći. Većina ih je pobjegla u obližnje šume, ali djedica Opančić, zajedno sa svojim drugom i vršnjakom djedicom Brčićem pobjegao je na drugu stranu. Dok su starački gegali na sjever vidjeli su njihovo selo razoreno usred sraza vojski, kupus izgađen, ovce poklane a rotkve splještene...

Pobjegli su oni na drugu stranu jer su bili svjesni da u šumi neće moći saditi nacionalno jelo - kupus i čuvati ovce stoga su udarili preko velike livade s ciljem da pronađu mjesto gdje odlično raste kupus. I nađoše ga uz rub šume. Pod velikim hrastom, svetim drvom Slavena, odlučiše oni udariti temelje za selo. Avanturisti koje su usput našli pridružili su im se a oni postadoše seoske starješine. Zbog znanja da su njihovi bivši suseljani osnovali negdje u šumi Lepinje Gornje odlučiše mudri djedice osnovati selo zvano Lepinje Donje koje stoji i dan danas. Odlučili su voditi selo bez novaca, izvora svega zla i sličnih strahota...

Sve s našim djedicom bješe dobro dugo vremena. Proživio je u starosti svojoj razne pustolovine i bolovao od svakakvih, ako ne i svih staračkih bolesti dok ga ona najstrašnija ali i najljepša nije sustigla nakon mnogo vjekova. Sve je bilo u redu dok u selo nije stigao Tamni Vilenjak s izrazitim političkim ambicijama da postane seoski siledžija kojega je nazvao "šerif" što je naziv koji se i danas koristi. Za mjesto šerifa postojala 3 pretendenta od koja 2 stranca. Djedica nije mogao dopustiti da stranac obnaša tako važan položaj pa je, zbog nepravednosti natječaja, zadužio braću Issarin da pomognu mladome Alokinu. Na kraju Alokin uspije postati šerif, a Djedica, teške duše morade uvesti monetarni sustav plaćanja u selo da bi mogli poraziti nesreću koja ih je zadesila. Dok se selo borilo djedica je na putu prema kući svojoj zastao, duboko uzdahnuo, pogledao svoje livade, drveće, cvijeće, kupus, mrkve, ovce, jezera, planine, selo što živi slobodno, sretnu dječicu što skaču i igraju se i sveopći mir dovoljno daleko od fronte koji je on, zajedno s Brčićem, uspio stvoriti. Pogledao je te ljepote i konačno, nakon mnogih dugih vjekova, po prirodi stvari njegova duša otputovala je u krošnju velikog Drveta, u Nav, da se gosti s bogovima...

[VAŽNO UPOZORENJE: Ovaj tekst pisan je kao priča lika i time se smatra IN-GAME. Za detalje i značenje pojma vidjeti http://www.larp.hr/novi/node/93 posebno predzadnju sekciju]